Engleski jezik - kratka povijest i jezični sastav

Suvremeni engleski jezik, nepobitno oblikovan poviješću naroda prisutnih na Britanskom otočju, nastao je pod utjecajem brojnih susjednih i osvajačkih zajednica.

Potječe od zapadno germanskih dijelekata plemena Angla, Sasa (Saxons), Friza i Juta koja su se tijekom 5. stoljeća naseljavala na Britansko otočje. Tijekom tih invazija na teritorij oslabljenog Rimskog carstva, širili su se otokom živeći rame uz rame s Rimljanima, a potišćući keltska plemena u današnje pokrajine Wales i Škotsku, te na otok Irsku. Na slici ispod su jasno vidljivi utjecaji različitih kultura i povijesnih razdoblja na razvoj sâmog jezika.

Izvor: blog Triangulations (https://triangulations.wordpress.com/2014/09/30/the-history-of-the-english-language-a-diagram/#comments)

Riječ «engleski» potječe od imena plemena Angla, a staroengleski (Old English) jezik je mješavina germanskih dijalekata četiriju spomenutih naroda s utjecajem latinskog i keltskog jezika. Naknadno su usvojeni pojmovi iz staroskandinavskog jezika tijekom vikinških invazija. Dolaskom francuskih osvajača iz povijesne Normandije 1066. godine, okreće se novi jezični list: srednjovjekovni engleski (Middle English) je obogaćen brojnim riječima francuskog podrijetla, uz poprimanje današnjih karakteristika poput izostanka gramatičkih oznaka za padež i rod. Standardizacijom jezika koja je slijedila izum tiskanja, jezik je počeo poprimati karakteristike nama mnogo lakše razumljivog ranog modernog engleskog jezika na kojem su nastala i Shakespearova djela. Zbog velike kulturne razmjene i utjecaja renesanse, mnoge strane riječi i izrazi su počeli ulaziti u jezičnu riznicu, a gramatika i pravopis su normizirani. The Great Vowel Shift, značajna promjena izgovora samoglasnika koja je započela za vrijeme srednjovjekovnog engleskog jezika, u tom je razdoblju uzela maha dok je sâm zapis riječi ostao jednak. Moderni engleski jezik kojim se danas služimo, nastao je pod velikim utjecajem novog jezičnog fonda potaknutog razvojem Industrijske revolucije te vrhuncem vladavine Britanskog Carstva. U ovom razdoblju jezik počinje varirati te iz njega izniču varijante ovog jezika koje se razlikuju u izgovoru i dijelu specifičnog jezičnog fonda. One su kako slijedi: britanska (BrEn), američka (AmEn), kanadska, australska, novozelandska, indijska, karipska i južnoafrička varijanta. Danas se engleski jezik koristi kao lingua franca u svijetu, a u pojedinim gospodarskim granama, poput informatičkog sektora, postao je jezik bez kojeg se ne mogu obavljati radni zadaci. Dapače, obzirom na inovacije velikih poduzeća u anglofonom svijetu, danas većina jezika uzima posuđenice upravo iz suvremenog engleskog jezika.

Izvori:
English Club. History of the English Language. Informacije od 31. kolovoza 2015. (https://www.englishclub.com/english-language-history.htm)
Wikipedia: History of the English language. Zadnja izmjena: 24. kolovoza 2015. (https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_English_language)
Wordpress: Triangulations. Napisano 30. rujna 2014. Preuzeta slika. (https://triangulations.wordpress.com/2014/09/30/the-history-of-the-english-language-a-diagram/#comments)